• Blaženi Alojzije Stepinac
• Kardinal Franjo Kuharić

Rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću kao trinaesto dijete u obitelji.

Kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, jedna je od najomiljenijih i najkarizmatičnijih osoba u Katoličkoj crkvi u novijoj Hrvatskoj povijesti. Zagrebačkim nadbiskupom i predsjednikom tadašnje Biskupske konferencije imenovan je 16.lipnja 1970. godine.

Papa Ivan Pavao II., imenovao ga je 2. veljače 1983. godine kardinalom.

U svojim sjećanjima ostavio je potresna svjedočanstva o poratnoj komunističkoj zbilji i napadu na općeduhovne i kršćanske vrijednosti, na ljudsko dostojanstvo, i slobodu čovjeka. Kao svjedok mučeništva Alojzija Stepinca uvijek je isticao da je Stepinac bio nepravedno osuđen te da je bio i ostao nadahnuće za hrvatsko svećenstvo i čitavi hrvatski narod. Za vrijeme svoga biskupovanja pridonio je duhovnom i nacionalnom jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske.

U Domovinskom ratu branio je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je odlučno ustao i na obranu svih potlačenih i prognanih zauzimajući se za pravo i dostojanstvo svakog čovjeka bez obzira na njegovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Godine 1993., izabran je za prvog predsjednika Hrvatske biskupske konferencije.

Kao zagrebački nadbiskup doživio je najveću radost kada je papa Ivan Pavao II. Alojzija Stepinca proglasio blaženim. Tada su njegova nadanja o pobjedi istine i pravde bile ispunjene. Blagopokojnom kardinalu Franju Kuhariću, nadbiskupu zagrebačkom, čovjeku malenog rasta, ali velikog duha, neumornom širitelju istine o Blaženom Alojziju Stepincu kao i o pravednoj borbi Hrvata za njihovu državu, moramo trajno biti zahvalni za sve ono što je učinio za državu i narod.

Preminuo je u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu 11. ožujka 2002. godine.

.

• Dr. Josip Torbar

Dr. Josip Torbar (1824 – 1900) , poznati hrvatski prirodoslovac, književnik, pedagog i političar, rođen je u Krašiću. Gimnaziju je završio u Karlovcu a filozofiju i teologiju na zagrebačkom sjemeništu. Zatim  odlazi na studij u Beč, gdje dobiva zvanje profesora fizike i prirodopisa.

Za svoju životnu misiju postavio si je zadatak Hrvate obrazovati i podučavati prirodnim znanostima. Kako  je to bilo  u vrijeme kad se u Hrvatskoj na prirodne znanosti gledalo kao na vražju rabotu dugo nije bio shvaćen i prihvaćen u  ruralnim  sredinama.

Zastupnik u Hrvatskom saboru je bio  u tri mandata.

Bio je i  pokretač i urednik tada značajnih časopisa i listova  – Književnik, Katolički list i Gospodarski list koji neprestano izlazi još i  danas.

Inicirao je i osnovao sa grupom istomišljenika,  današnji Hrvatski planinarski savez gdje je bio i dva puta na čelu te organizacije kao predsjednik.

Koliko je bio u to doba priznat i zaslužan za napredak znanosti, najbolje pokazuje podatak da je od 1890. godine pa sve do svoje smrti bio imenovan za predsjednika Jugoslavenske akademije za znanost i umjetnost.

.

• Janko Matko

Janko Matko (1898 – 1979) rođen u Brleniću kraj Krašića, najznačajniji je uz Mariju Jurić – Zagorku predstavnik tzv. pučke književnosti.  Napisao je dvadesetak romana iz nacionalne povijesti a likovi i  radnje su mu često bili  inspirirani motivima iz rodnog kraja.

Janku Matku nikada nije nedostajalo čitatelja i rijetko  koja kuća u Hrvatskoj ne posjeduje barem neki njegov roman. Znao je u  svojim romanima naći put do čitateljske publike i zato je bio  čitan i voljen od brojne rodoljubne čitalačke publike.

Naklade u kojima su izlazila  njegova djela, prelazili su 500 000 primjeraka što ne čudi jer  mu  svi romani uključuju snažne emocije.

Njegova djela tiskala su se pod imenom: Žrtva, Moć  zemlje, Dragulji i strasti, Svjetlo ugaslih očiju, Plač šume, Pokajnik, Majka, Maćeha, Služavka, Tužim, Sudbine, Hrvatske priče i legende, Tajna, Kardinalova ljubav, Bez krivnje krvi, Krv nije voda, Ribar i more, Izgubljeni biser i Dva života jedne žene.

.
.

• Biskup Josip Mrzljak

Varaždinski biskup msgr. Josip Mrzljak je pranećak bl. Alojzija Stepinca i unuk Stepinčeve sestre koji se rodio u Vukovaru, 19. siječnja 1944. godine gdje mu je otac Vladimir bio općinski službenik. Partizani su mu  1945. godine odveli oca gdje mu se gubi svaki trag a majka Barica r. Šimecki se sa malim Josipom i ostalom  djecom  vraća  u Krašić. Tu u Krašiću,  Josip Mrzljak  provodi djetinjstvo i mladost.

Za svećenika je zaređen 16. studenog 1969. godine.

Posvećen je za biskupa 6. veljače 1999. godine gdje je za svoje biskupsko geslo uzeo izreku „Činiti dobro“.

 .

.

.

.

• Vojni biskup msgr. Juraj Jezerinac

Juraj Jezerinac rođen je 23. travnja 1939. godine u Jezerinama, župa Gornje Prekrižje.

Za svećenika je zaređen 1966. godine a mladu misu je služio iste godine u Gornjem Prekrižju.  Za biskupa je zaređen 1991. godine u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića.

Godine 1996. godine potpisan je ugovor između Republike Hrvatske i Svete stolice o dušebrižništvu katolika među vojnoredarstvenim snagama i nakon toga je osnovana  Vojna biskupija, 25.travnja 1997. godine. Istog toga  dana prvim vojnim biskupom u Republici Hrvatskoj imenovan je dotadašnji  zagrebački biskup mons. Juraj Jezerinac.

.

.

• Mons. Matija Stepinac

Mons. Stepinac rođen je u Brezariću – župa Krašić 17. listopada 1938. godine. Nakon završetka osnovne škole u Krašiću, ušao je u Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagrebu te pohađao klasičnu gimnaziju u kojoj je 1957. godine položio ispit zrelosti. Iste godine stupio je u Bogoslovsko sjemenište u Zagrebu te polazio teološke studije na Bogoslovnom fakultetu gdje je diplomirao 1963. godine. Za svećenika je zaređen 21. listopada 1962. godine. Kapelansku službu vršio je u Požegi i Sisku, a bio je i privremeni upravitelj župa u Petrinji i Hrastovici.
Dekretom zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića 3. travnja 1970. godine imenovan je upraviteljem tek osnovane župe Utrina i Zapruđe u Novom Zagrebu.
Godine 1988. imenovan je župnikom župe Sv. Petra u Zagrebu što ostaje do 2008. godine. Kapelanom Njegove Svetosti (monsinjorom), imenovan je 1983. godine, a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić imenovao ga je kanonikom Prvostolnoga kaptola zagrebačkog 2008. godine.
U godinama svoga svećenstva Matija Stepinac pokrenuo je više župnih biltena za mladež i župne zajednice, te napisao čitav niz pastoralno usmjerenih članaka za izgradnju župnih zajednica.
Preminuo je 16. veljače 2011. godine u 73. godini života i u 49. godini svećeništva.

.

• Akademski slikar Blaž Ćuk

Blaž Ćuk, hrvatski akademski slikar i pedagog, rođen je u Krašiću, 2. veljače 1915. godine.
U Krašiću je završio pučku školu.

1926. godine upisao se u Franjevačku gimnaziju u Varaždinu, a zatim studij teologije u Zagrebu.
Želio je upisati studij slikarstva, budući da je volio crtati, te je proveo godinu dana u Munchenu, na privatnom tečaju crtanja kod slikara Konrada Schmid – Meila, kao pripremu
za polaganje prijamnog ispita na Akademiji likovnih umjetnosti.

1939. godine upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, paralelno sa studiranjem teologije, ali je 1943. godine napustio svećeništvo.
Na Akademiji likovnih umjetnosti izučavao je studije glave u tehnici olovke i ugljena kod prof. Omera Mujadžića, akt kod slikara Joze Kljakovića, a bio je u slikarskoj klasi kod slikara Vladimira Becića.

1944. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti i upisao je grafičku specijalku kod slikara Tomislava Krizmana, ali ju je ubrzo morao napustiti zbog materijalnih neprilika.

1945. godine se zaposlio na Učiteljskoj školi – Gimnaziji u Gospiću. Tako je započeo vrlo uspješan pedagoški rad, te je osnovao kazalište lutaka i vodio je radionicu izrade lutaka.

1953. godine iz Gospića dolazi u Karlovac te nastavlja pedagoški rad najprije na osnovnoj školi, a ubrzo nakon toga na Gimnaziji kao profesor likovne umjetnosti i latinskog jezika.
Njegov pedagoški rad od struke je bio vrlo cijenjen.

Umjetnički opus akademskog slikara Blaža Ćuka može se podijeliti na gospićku fazu kad najviše crta obnovu grada, ljude na radu te pejzaže i karlovačku fazu kad stvara u tehnici ulja na platnu, a posebno u tehnici akvarela, te je crtao portrete i mrtvu prirodu.

Pejzaži čine njegov najveći i najkvalitetniji dio opusa, a najveći broj je iz prirode s najčešćim motivom vode – karlovačkih rijeka, te je poznat kao izraziti pejzažist i akvarelist.

Akademski slikar Blaž Ćuk umro je u Karlovcu 4. lipnja 1975. godine u 60-toj godini života.