{"id":10374,"date":"2024-02-12T19:58:55","date_gmt":"2024-02-12T17:58:55","guid":{"rendered":"https:\/\/tzokrasic.hr\/?p=10374"},"modified":"2024-02-12T19:58:55","modified_gmt":"2024-02-12T17:58:55","slug":"svecano-proslavljeno-stepincevo-u-krasicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tzokrasic.hr\/?p=10374","title":{"rendered":"SVE\u010cANO PROSLAVLJENO STEPIN\u010cEVO U KRA\u0160I\u0106U"},"content":{"rendered":"

Sve\u010danim misnim slavljem povodom blagdana Stepin\u010deva u Kra\u0161i\u0107u koje je predvodio u subotu 10. velja\u010de mons. Ivan Milovan, pore\u010dki i pulski biskup u miru u koncelebraciji s mons. Nikolom Keki\u0107em, vladikom kri\u017eeva\u010dkim u miru, mons. Jurjem Jezerincem, vojnim biskupom u miru, mons. Jurjom Bateljom, postulatorom kauze bl. Alojzija Stepinca, sve\u010danim polaganjem cvije\u0107a i potom sve\u010danom sjednicom op\u0107inskoga vije\u0107a Op\u0107ine Kra\u0161i\u0107 proslavljena 64.godi\u0161njica smrti bla\u017eenog Alojzija Stepinca. <\/p>\n

 <\/p>\n

Na po\u010dektu misnog slavlja mons. Milovan kazao je: “I sam dolazim kao hodo\u010dasnik iz Istre. Na osobit na\u010din \u017eelim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve \u0161to je bl. Alojzije Stepinac napravio za na\u0161eg istarskog mu\u010denika, bla\u017eenika Miroslava Bule\u0161i\u0107a u Rimu kad je bio u financijskim te\u0161ko\u0107ama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih sve\u0107enika na\u0161 mladi sve\u0107enik Bule\u0161i\u0107 imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podr\u0161ku, za sve \u0161to je nadbiskup u\u010dinio za na\u0161ega bla\u017eenika, istarskoga mladog sve\u0107enika, kasnije mu\u010denika, neka ova misa bude kao zahvala.”<\/p>\n

 <\/p>\n

U svojoj homiliji, mons. Juraj Batelja, postulator kauze za progla\u0161enje bl. Alojzija Stepinca svetim, istaknuo je Stepin\u010dev govor o \u017eenama, uzev\u0161i kao primjer Mariju Juri\u0107 Zagorku koja je zamolila Stepinca da za “\u010dasopis Hrvatica, koji je pokrenula po\u010detkom 1940. radi prosvje\u0107ivanja hrvatskih \u017eena i djevojaka, javnosti predo\u010di kr\u0161\u0107anski pogled na dostojanstvo \u017eene i njezinu ulogu u dru\u0161tvu”.<\/p>\n

 <\/p>\n

“Marija Juri\u0107 Zagorka jo\u0161 je kao dijete shvatila da ju Isus ljubi. On koji je, kako re\u010de prorok Izaija, bio prezren od ljudi, odba\u010den, vi\u010dan patnjama, prezren, obescijenjen, poni\u017een, razapet i proboden (usp. Iz 53,3-5), privukao ju je k sebi. Iz vjere u Boga i ljubavi prirasloj ljudskom, \u017eenskom srcu i naravi, ostavila je dvije poruke koje ovdje \u017eelim naglasiti. Bila je svjesna da je Hrvatica i da treba pomo\u0107 u obrani dostojanstva \u017eene.”<\/p>\n

 <\/p>\n

Bl. Alojzije Stepinac je “u op\u0161irnom intervjuu rekao ovo: \u00bbJednakost: \u017eena je \u010dovjek \u2013 osoba u punom smislu rije\u010di kao i mu\u017e. Ona ima pravo i du\u017enost da \u017eivi neokrnjenim ljudskim \u017eivotom, da taj \u017eivot razvija u punini. Ni\u0161ta \u0161to je ljudsko ne mo\u017ee i ne smije da joj ostane tu\u0111e i zatvoreno.”<\/p>\n

 <\/p>\n

Nadovezuju\u0107i se na Evan\u0111elje mons. Batelja je rekao: “Dragi \u0161tovatelji bl. Alojzija Stepinca! \u010culi smo u Evan\u0111elju Isusov zov da se njegov u\u010denik \u00bbodrekne samoga sebe, uzme svoj kri\u017e i po\u0111e za njim\u00ab (usp. Lk 9, 23). Kako je to dramati\u010dan izbor! Kojiput i sudbonosan, bolan, ali i radostan. Bla\u017eeni Alojzije ga je shvatio ozbiljno i proveo ustrajno. Vi\u0161e puta je ponovio: \u00bbTko se prilijepi uz stvorenje, propast \u0107e s njime; tko se prihvati Isusa, stajat \u0107e dovijeka.\u00ab Doista, Isus ne poziva u\u010denike da uzmu kri\u017e kao pobunu ili prosvjed protiv rimske vlasti koja je kr\u0161\u0107ane ka\u017enjavala razapinjanjem na kri\u017e. Nije uzimanje kri\u017ea ni modni trend kakvim ga mnogi bezobzirno \u017eele u\u010diniti. Uzeti kri\u017e, okititi se kri\u017eem zna\u010di uzljubiti istinu, jedinu, vje\u010dnu, nepobjedivu i nepromjenjivu, a to je Bog.<\/p>\n

 <\/p>\n

Vjeran toj istini bl. Alojzije nije nikada posrtao u vjeri. \u0160tovi\u0161e, \u0161to se vi\u0161e u\u017eivljavao u Kristov kri\u017e, to je bio spremniji nositi ga dragovoljno, strpljivo i odu\u0161evljeno. Imao je jasan cilj: \u00bbSlijediti nauk kri\u017ea te bez ikakva straha braniti katoli\u010dku istinu!\u00abTako je on u \u00bbkri\u017eu i uskrsnu\u0107u nalazio Bo\u017eji odgovor na misterij trpljenja i smrti\u00ab.”<\/p>\n

 <\/p>\n

Mons. Batelja istaknuo je i svjedo\u010danstvo Vanje Jovanke Bukorovi\u0107 (udane Naki\u0107), koja je pritom rekla: “Lijepo sam govorila o Stepincu. \u010cak me i kustos katedrale pohvalio biskupu! Imala sam i neugodnosti zbog lijepog govora o Stepincu. Spa\u0161avalo me ime. Na ispitivanju na Udbi bih im rekla: \u2018Vidite da sam Jovanka, Srpkinja i pravoslavka! \u0160to \u017eelite od mene?\u2019 Pustili me nakon toga na miru.<\/p>\n

Kad god sam u Zagrebu, idem u katedralu i na Stepin\u010dev grob. To me odmara i ispunja rado\u0161\u0107u. Sigurno bi trebalo da bude progla\u0161en svetim. Stepinac nije samo svetac Hrvata. On je svetac svega svijeta.”<\/p>\n

 <\/p>\n

Spomenuv\u0161i i \u017didovku Esther Gitman koja je prou\u010davala dokumentaciju o \u017didovima koje je spasio Stepinac, mons. Batelja je zaklju\u010dio: “Predragi u Kristu Isusu! Okupljeni danas u Kra\u0161i\u0107u i oko televizijskih ekrana i svi do kojih dopire ova rije\u010d, molimo dobroga Boga da nam Kristova rije\u010d, preto\u010dena u ba\u0161tinu bl. Alojzija Stepinca, bude svjetlo u \u017eivotu i ikona, svetinja onih ideala za koje je on polo\u017eio \u017eivot: vjeru u Krista Isusa, vjernost Crkvi i Papi, dostojanstvo kr\u0161\u0107anskog braka izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene, kr\u0161\u0107anski odgoj djece i mladih, dostojanstvo \u017eene roditeljice i vjerou\u010diteljice, \u00bbvrijedne udivljenja i dostojne svijetlih uspomena\u00ab (usp. 2 Mak 7, 20). Di\u010dimo se tom ba\u0161tinom jer sadr\u017eava slavu Bo\u017eju i njome se nadahnjujmo.<\/p>\n

 <\/p>\n

Parafraziraju\u0107i molitvu Marije Juri\u0107 Zagorke Majci Bo\u017ejoj od Kamenitih vrata, zazovimo zagovor bl. Alojzija:<\/p>\n

A ti, bla\u017eeni Alojzije, budi sa svojim narodom na sve vjekove! I dolazit \u0107e k tebi hrvatske du\u0161e da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, za\u0161titu od pogibelji od zlotvora svojih! I tebe slavit \u0107e Kra\u0161i\u0107 i svaki grad na\u0161 i mjesto na\u0161e dok u njima bude naroda kr\u0161\u0107anskoga i roda hrvatskoga!”<\/p>\n

 <\/p>\n

Misno slavlje pjevanjem je animirao \u017eupni zbor iz Kra\u0161i\u0107a “Josip Vranekovi\u0107”. Po zavr\u0161etku misnog slavlja svi prisutni izmolili su Molitvu za progla\u0161enje bl. Alojzija Stepinca svetim.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

U nastavku homiliju postulatora Stepin\u010deve kauze mons. dr. Jurja Batelje na sredi\u0161njem euharistijskom slavlju u \u010dast bl. Alojzija Stepinca u Kra\u0161i\u0107u na 64. obljetnicu od njegove smrti.<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00bbTKO IZGUBI \u017dIVOT SVOJ PORADI MENE, TAJ \u0106E GA SPASITI\u00ab<\/p>\n

 <\/p>\n

(Lk 9, 24)<\/p>\n

 <\/p>\n

Propovijed na blagdan bl. Alojzija Stepinca u Kra\u0161i\u0107u 10. velja\u010de 2024.<\/p>\n

 <\/p>\n

Misna \u010ditanja: 2 Mak 7, 1. \u20187b-29; Ps 34 (33), 2-3. 4-5. 6-7. 8-9; Rim 5, 1-5; Lk 9, 23-26<\/p>\n

 <\/p>\n

\u00bbTko izgubi \u017eivot svoj poradi mene, taj \u0107e ga spasiti\u00ab (Lk 9, 24)<\/p>\n

Oci biskupi!<\/p>\n

Dragi \u0161tovatelji bl. Alojzija Stepinca!<\/p>\n

 <\/p>\n

    \n
  1. \u00bbTko izgubi \u017eivot svoj poradi mene, taj \u0107e ga spasiti\u00ab (Lk 9, 24). To su rije\u010di Isusa Krista, Sina Bo\u017ejega. One su u\u010dvr\u0161\u0107ivale \u017eivotne korake mladi\u0107a iz Brezari\u0107a, Alojzija Stepinca. Bile su mu upori\u0161te u djetinjstvu, utjeha na boji\u0161nicama Prvoga svjetskog rata, poticaj u odluci za \u017eivotno zvanje, u pripremi za sve\u0107eni\u0161tvo, u vr\u0161enju biskupske slu\u017ebe, u svjedo\u010danstvu pred nasiljem onih koji mogu ubiti tijelo, ali du\u0161u ne mogu (usp. Mt 10, 28). Smisao Stepin\u010deva \u017eivota bio je Isus Krist. Njegovoj je bo\u017eanskoj rije\u010di povjerovao, od te je rije\u010di \u017eivio, za nju je uvijek bio spreman \u017eivot izgubiti. Nije se gubio u maglenim premisama filozofije; nije tratio vrijeme zaklanjaju\u0107i se iza politi\u010dkih mo\u0107nika; nije uga\u0111ao svijetu, nego Bogu; nije se stidio Evan\u0111elja, nego ga je u svako doba radosno navije\u0161tao, hrabro \u017eivio i smr\u0107u posvjedo\u010dio. Na njemu se vidjelo da \u00bbbiskup \u017eivi za one koje vodi\u00ab.[1]<\/li>\n<\/ol>\n

     <\/p>\n

    Imao je pred o\u010dima samo jednu istinu: \u00bbBog je izvor \u010dovjeka, Bog je smisao \u010dovjeka, Bog je cilj \u010dovjeka.\u00ab[2] Tko tako vjeruje i \u017eivi doista je svetac Bo\u017eji.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Na\u0161e sudjelovanje u ovom misnom slavlju i hodo\u010da\u0161\u0107e u mjesto njegove smrti potvrda su na\u0161eg uvjerenja da je on doista tako vjerovao i tako \u017eivio.<\/p>\n

     <\/p>\n

    Majka je vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene (usp. 2 Mak 7, 20)<\/p>\n

     <\/p>\n

      \n
    1. O takvoj je vjeri progovorio pisac Druge knjige o Makabejcima. Predo\u010dio nam je majku ne samo kao roditeljicu, nego i vjerou\u010diteljicu. Kad je sirijski kralj Antioh IV. Epifan tra\u017eio od svojih podanika \u017didova, \u010dlanova izabranoga Bo\u017ejeg naroda, da se odreknu vjere i predaje svojih otaca, na ku\u0161nju je stavljena i majka sa sedam sinova! Sveti pisac naziva je \u00bbvrijednom udivljenja i dostojnom svijetle uspomene\u00ab (2 Mak 7, 20). Zar zato \u0161to je \u00bbsvoju \u017eenstvenost o\u017eivljavala mu\u0161kom hrabro\u0161\u0107u\u00ab? Zasigurno nije, nego zato \u0161to se \u00bbufala u Boga\u00ab, zato \u0161to je svojoj djeci neustra\u0161ivo svjedo\u010dila vjeru u besmrtnost! \u0160tovi\u0161e, vjeru u uskrsnu\u0107e tijela!<\/li>\n<\/ol>\n

       <\/p>\n

      Njezina \u010dvrsta vjera proizlazi iz spoznaje da njezina djeca u njezinoj utrobi nisu bila bezvrijedni materijal koji se mo\u017ee uni\u0161titi, nisu bila nametnik, \u0161teto\u010dina koju se mo\u017ee ubiti, premda su i ta stvorenja na papiru za\u0161ti\u0107ena pozitivnim zakonima. Ne, ona zna da njezina djeca jesu Bo\u017eja stvorenja, \u017eiva bi\u0107a \u010diju je du\u0161u Bog stvorio i tijelo \u00bbni od \u010dega\u00ab. To je majka koja zna da dijete nije samo njezino. Svjesna je da mu nije \u00bbdarovala ni duh ni \u017eivot, niti mu tkivo slo\u017eila\u00ab. Bo\u017eje je to djelo, zato je i dijete Bo\u017eje! O Bo\u017ee, daj hrvatskom narodu i svim narodima svijeta \u017eena i majki vrijednih udivljenja i dostojnih svijetlih uspomena.<\/p>\n

       <\/p>\n

      \u00bbBog je stvorio sve \u0161to je na nebu i na zemlji.\u00ab (2 Mak 7, 23)<\/p>\n

       <\/p>\n

        \n
      1. Bra\u0107o i sestre! Poput majke Makabejke naravni osje\u0107aj religioznosti posvjedo\u010dila je i suvremenica na\u0161ega bl. Alojzija, spisateljica Marija Juri\u0107 Zagorka. Napisala je: \u00bbBog ljubi ljepotu kad je tako divno uresio zemlju. Ne, ne, nije kriva sudbina. \u010covjek sam uni\u0161tava ono \u0161to mu je dao Bog.\u00ab[3]<\/li>\n<\/ol>\n

         <\/p>\n

        Ta se \u017eena Bogu molila, ispovijedala, pri\u010de\u0161\u0107ivala, u slavlju Mise sudjelovala, zahvaljivala Bogu \u0161to su \u00bbsveta\u010dke usne sve\u0107enika Langa\u00ab[4] za nju molile, a njegove joj ruke sveto pomazanje udijelile. Bila je kr\u0161\u0107anka koja se svoje vjere nije odrekla niti ju zanijekala. Kao mlada djevojka napisala je: \u00bbMu\u010deni\u010dkim \u017eivotom ja \u0107u \u017eivjeti i umrijeti, ali vjeru svoje du\u0161e nikad ne\u0107u izdati. Ni za \u010dast ni bogatstvo.\u00ab[5]<\/p>\n

         <\/p>\n

        Iz takve vjere i stvarala\u0161tva Marija Juri\u0107 Zagorka pokazala je da \u010dovjek koji u Boga vjeruje nije kamen na cesti preko kojega idu kota\u010di svih kola \u0161to voze svakojako sme\u0107e.[6] On postaje stijena kojoj Bog daje \u010dvrstinu i dostojanstvo ljudskosti. Nije \u010dovjek, u\u010di bl. Alojzije, \u00bbna\u0161 bli\u017enji, zvao se kako mu drago, \u0161araf u dr\u017eavnoj ma\u0161ini, bila ona obojana crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego je slobodno dijete Bo\u017eje, brat na\u0161 u Bogu. Zato bli\u017enjemu moramo priznati pravo na \u017eivot, imetak, \u010dast, jer je pisano \u2013 ne ubij, ne ukradi, ne reci la\u017enoga svjedo\u010danstva na bli\u017enjega svoga\u00ab.[7]<\/p>\n

         <\/p>\n

        Kamen na cesti<\/p>\n

         <\/p>\n

          \n
        1. Predragi u Kristu Isusu! Marija Juri\u0107 Zagorka jo\u0161 je kao dijete shvatila da ju Isus ljubi. On koji je, kako re\u010de prorok Izaija, bio prezren od ljudi, odba\u010den, vi\u010dan patnjama, prezren, obescijenjen, poni\u017een, razapet i proboden (usp. Iz 53,3-5), privukao ju je k sebi. Iz vjere u Boga i ljubavi prirasloj ljudskom, \u017eenskom srcu i naravi, ostavila je dvije poruke koje ovdje \u017eelim naglasiti. Bila je svjesna da je Hrvatica i da treba pomo\u0107 u obrani dostojanstva \u017eene. Svoj nacionalni ponos i prosvjed protiv ma\u0111arskog ugnjetavanja hrvatskog naroda otvoreno je, mimo pripremljenog teksta, iskazala u pozdravu banu Khuenu Hedervaryju: \u00bbNarod hrvatski dolazi k Vama, svijetli bane. Narod koji ljubi domovinu svoju, Hrvatsku. Ona mu je prva nakon Boga (\u2026). Svijetli bane! Narod hrvatski Vas moli da budete dobrim ocem na\u0161oj domovini, Hrvatskoj, da joj vratite stare hrvatske pravice i slobode.\u00ab[8]<\/li>\n<\/ol>\n

           <\/p>\n

          \u00bbJednakost: \u017eena je \u010dovjek \u2013 osoba u punom smislu rije\u010di kao i mu\u017e!\u00ab<\/p>\n

           <\/p>\n

            \n
          1. Kao kr\u0161\u0107anka i hrvatski domoljub zamolila je nadbiskupa Stepinca da za \u010dasopis Hrvatica, koji je pokrenula po\u010detkom 1940. radi prosvje\u0107ivanja hrvatskih \u017eena i djevojaka, javnosti predo\u010di kr\u0161\u0107anski pogled na dostojanstvo \u017eene i njezinu ulogu u dru\u0161tvu. S te novinske propovjedaonice on je, ne kao privatno mi\u0161ljenje, nego kao nauk Crkve, navijestio potrebu primjene kr\u0161\u0107anskih na\u010dela u duhovnoj obnovi hrvatskog naroda shva\u0107aju\u0107i da je za taj preporod preva\u017ena uloga \u017eene, \u017eene poput majke Makabejke. U op\u0161irnom intervjuu rekao je ovo: \u00bbJednakost: \u017eena je \u010dovjek \u2013 osoba u punom smislu rije\u010di kao i mu\u017e. Ona ima pravo i du\u017enost da \u017eivi neokrnjenim ljudskim \u017eivotom, da taj \u017eivot razvija u punini. Ni\u0161ta \u0161to je ljudsko ne mo\u017ee i ne smije da joj ostane tu\u0111e i zatvoreno. Ali \u017eena nije pozvana da nadomjesti mu\u017ea, da stupi na njegovo mjesto i igra ulogu, koju je Bog po prirodi njemu dodijelio.\u00ab<\/li>\n<\/ol>\n

             <\/p>\n

            Zatim je za \u010dasopis Hrvatica istaknuo i ovo: \u00bbPitate me nadalje, kakvo stanovi\u0161te zauzimam prema utjecaju \u017eene na politi\u010dki i javni \u017eivot uop\u0107e: Isklju\u010diti \u017eenu od javnoga \u017eivota i politike zna\u010dilo bi omalova\u017eavati je u njezinom dostojanstvu \u010dovjeka \u2013 osobe; odricati joj pravo na puninu ljudskoga \u017eivota (\u2026).<\/p>\n

             <\/p>\n

            Ve\u0107 u Sv. pismu Starog zavjeta, a jo\u0161 vi\u0161e u kr\u0161\u0107anskoj pro\u0161losti, znale su pojedine \u017eene, pa i svetice, igrati va\u017ene politi\u010dke uloge. I ne mo\u017ee se re\u0107i, da su ih odigrale slabije nego mu\u0161karci.\u00ab<\/p>\n

             <\/p>\n

            Potom je progovorio odgovorno, jasno i rodoljubno: \u00bbBijela kuga, zlo\u010din poba\u010daja, oduzima hrvatskom narodu vi\u0161e vitalne snage, negoli bi mu moglo oduzeti najbezobzirnije diktatorsko ugnjetavanje. Mo\u017ee li se re\u0107i za hrvatske \u017eene, da su one \u2018nevine u krvi onih pravednika, koji su kucali na vrata \u017eivota, da budu jednom nosioci na\u0161e narodne budu\u0107nosti, a one su im iz sebi\u010dnoga straha zatvorile vrata?\u00ab<\/p>\n

             <\/p>\n

            Zatim je naglasio: \u00bbNe bi li one najvi\u0161e u\u010dinile za budu\u0107nost hrvatskoga naroda, kad bi se udru\u017eile i na \u010ditavoj liniji povele odlu\u010dnu borbu protiv ovog najodvratnijeg i najopasnijeg narodnog neprijatelja. Dok ne budu hrvatski mu\u017eevi i \u017eene juna\u010dkom po\u017ertvovno\u0161\u0107u vr\u0161ili prema svom narodu najosnovnije prirodne du\u017enosti o\u010dinstva i maj\u010dinstva, dotle \u0107e najodu\u0161evljeniji poklici domovini zvu\u010dati kao prazne fraze; dotle \u0107e na na\u0161em patriotizmu po\u010divati sjena la\u017ei; on \u0107e biti kao stablo, kojem se grane jo\u0161 divno zelene, ali ne donosi nikakva ploda, jer ga u korijenu podgriza smrtonosni crv.\u00ab[9]<\/p>\n

             <\/p>\n

            Marija Juri\u0107 Zagorka objavila je Nadbiskupov intervju u \u010dasopisu Hrvatica, a nadbiskupu Stepincu poslala zahvalno pismo u kojem je napisala: \u201eIzjava Va\u0161e Preuzvi\u0161enosti \u010dita se na sastancima pojedinih \u017eenskih dru\u0161tava javno, te je svuda proizvela dubok dojam i spontano odu\u0161evljenje. Sve \u017eene naglasuju, da im jo\u0161 nikad nitko do Va\u0161e Preuzvi\u0161enosti nije tako divno protuma\u010dio, da Katoli\u010dka Crkva postavlja \u017eenu na toliko uzvi\u0161eno mjesto, a dubokoumni komentar Va\u0161e Preuzvi\u0161enosti i mi\u0161ljenje Va\u0161e ostat \u0107e neizbrisivo. \u2013 Zagreb, 15. o\u017eujka 1940. M. Juri\u0107 Zagorka.[10]<\/p>\n

             <\/p>\n

            \u00bbUzmi kri\u017e, i po\u0111i za Isusom!\u00ab (usp. Lk 9, 23)<\/p>\n

             <\/p>\n

              \n
            1. Dragi \u0161tovatelji bl. Alojzija Stepinca!\u010culi smo u Evan\u0111elju Isusov zov da se njegov u\u010denik \u00bbodrekne samoga sebe, uzme svoj kri\u017e i po\u0111e za njim\u00ab (usp. Lk 9, 23). Kako je to dramati\u010dan izbor! Kojiput i sudbonosan, bolan, ali i radostan. Bla\u017eeni Alojzije ga je shvatio ozbiljno i proveo ustrajno. Vi\u0161e puta je ponovio: \u00bbTko se prilijepi uz stvorenje, propast \u0107e s njime; tko se prihvati Isusa, stajat \u0107e dovijeka.\u00ab[11] Doista, Isus ne poziva u\u010denike da uzmu kri\u017e kao pobunu ili prosvjed protiv rimske vlasti koja je kr\u0161\u0107ane ka\u017enjavala razapinjanjem na kri\u017e.[12] Nije uzimanje kri\u017ea ni modni trend kakvim ga mnogi bezobzirno \u017eele u\u010diniti. Uzeti kri\u017e, okititi se kri\u017eem zna\u010di uzljubiti istinu, jedinu, vje\u010dnu, nepobjedivu i nepromjenjivu, a to je Bog.<\/li>\n<\/ol>\n

               <\/p>\n

              Vjeran toj istini bl. Alojzije nije nikada posrtao u vjeri. \u0160tovi\u0161e, \u0161to se vi\u0161e u\u017eivljavao u Kristov kri\u017e, to je bio spremniji nositi ga dragovoljno, strpljivo i odu\u0161evljeno.[13] Imao je jasan cilj: \u00bbSlijediti nauk kri\u017ea te bez ikakva straha braniti katoli\u010dku istinu!\u00ab[14] Tako je on u \u00bbkri\u017eu i uskrsnu\u0107u nalazio Bo\u017eji odgovor na misterij trpljenja i smrti\u00ab.[15]<\/p>\n

               <\/p>\n

              \u00bbLjubav je Bo\u017eja razlivena u srcima na\u0161im.\u00ab (Rim, 5, 5)<\/p>\n

               <\/p>\n

                \n
              1. Dragi vjernici! Sv. Pavao pisao je Rimljanima: \u00bbLjubav je Bo\u017eja razlivena u srcima na\u0161im\u00ab (Rim, 5, 5). S ponosom to slu\u0161amo na liturgijsku svetkovinu bl. Alojzija Stepinca. Kardinal Kuhari\u0107 svjedo\u010di: \u00bbKad u\u0111emo u \u017eivot, djela i rad blagopokojnog nadbiskupa Alojzija Stepinca, ne\u0107emo ni\u0161ta na\u0107i \u0161to bi zasjenilo njegovu \u010dovje\u010dnost, njegovu vjeru i njegovu ljubav; ljubav prema \u010dovjeku, ljubav prema svom narodu, ljubav prema ljudima. Tu je ljubav on hranio u ljubavi Bo\u017ejoj.\u00ab[16] O tome su posvjedo\u010dili i pripadnici srpskog, \u017eidovskog, njema\u010dkog, slovenskog i drugih naroda.<\/li>\n<\/ol>\n

                 <\/p>\n

                Vanja Jovanka Bukorovi\u0107 (udana Naki\u0107) ro\u0111ena je na Su\u0161aku 17. o\u017eujka 1930.,[17] Srpkinja je, bila je suradnica pokojnog mitropolita zagreba\u010dkog Jovana Pavlovi\u0107a. Kao prevoditeljica pratila ga je na mnogim slu\u017ebenim susretima po Europi, a on je pred njom vi\u0161e puta rekao da je \u00bbsu\u0111enje Stepincu bilo politi\u010dko pitanje\u00ab. Ona svjedo\u010di: \u00bbPo\u010dela sam se moliti Stepincu kad me je drugi mu\u017e ostavio 1977. godine. Molila sam se jer sam bila u jednoj groznoj situaciji. Ne znam za\u0161to sam se kraj tolikih [srpskih] svetitelja po\u010dela njemu moliti. Mo\u017eda zato \u0161to sam u sebi osjetila da nije kriv. Pro\u017eivljavala sam osobno silna poni\u017eenja i u\u017eivljavala sam se u njegovu patnju. U to vrijeme umrla mi je majka Paola. Ta smrt i tragedija u braku bile su povod da sam utjehu po\u010dela tra\u017eiti i nalaziti na grobu kardinala Stepinca u katedrali. Molila sam, plakala, i govorila: \u2018Vidi\u0161, ja sam poni\u017eena, jadna, bijedna. Nikoga nemam. Majka mi je umrla! \u017dele me izbaciti iz stana. Pomozi mi!\u2019 Na tom mjestu slobodno sam plakala, premda mi je majka kao djevoj\u010dici zabranila plakati. Tu sam se osje\u0107ala sigurnom. Danas se tako\u0111er molim Stepincu. Tako je okrutan bio \u017eivot prema njemu. Godine 1972. polo\u017eila sam ispit za turisti\u010dkog vodi\u010da kroz grad Zagreb. Tako sam \u010dekala i vodila mnoge grupe turista u [zagreba\u010dku] katedralu. Lijepo sam govorila o Stepincu. \u010cak me i kustos katedrale pohvalio biskupu! Imala sam i neugodnosti zbog lijepog govora o Stepincu. Spa\u0161avalo me ime. Na ispitivanju na Udbi bih im rekla: \u2018Vidite da sam Jovanka, Srpkinja i pravoslavka! \u0160to \u017eelite od mene?\u2019 Pustili me nakon toga na miru.<\/p>\n

                 <\/p>\n

                Kad god sam u Zagrebu, idem u katedralu i na Stepin\u010dev grob. To me odmara i ispunja rado\u0161\u0107u. Sigurno bi trebalo da bude progla\u0161en svetim. Stepinac nije samo svetac Hrvata. On je svetac svega svijeta.\u00ab[18]<\/p>\n

                 <\/p>\n

                \u017drtvovati \u017eivot za Isusa (usp. Mt 9, 23-26)<\/p>\n

                 <\/p>\n

                  \n
                1. Dragi hodo\u010dasnici! Evan\u0111elje nas je upozorilo da \u010dovjekov \u017eivot ne ovisi o posjedovanju materijalnih dobara, nego o boga\u0107enju u Bogu. Kako je to boga\u0107enje ostvario bl. Alojzije? U propovijedi na Veliku Gospu 1940. u Glogovnici re\u010de: \u00bbMnogi su pomislili, da se valjda borimo za sebe i za svoj tobo\u017enji imetak. Ali \u0161to se mene osobno ti\u010de, ne\u0107e na\u0107i u gruntovnici ni pola pare upisano na moje ime. U tom smo pogledu jednaki prosjacima.\u00ab[19] Bla\u017eeni Alojzije zauzimao se i u Drugom svjetskom ratu za sve \u010diji su \u017eivoti bili ugro\u017eeni zbog nacionalne, vjerske ili socijalne pripadnosti. O tome je znanstveno pisala \u017didovka Esther Gitman. Do\u0161la je 2002. u Hrvatsku vlastitom pobudom i o vlastitom tro\u0161ku. \u010cula je za tvrdnje da su \u017didovi spa\u0161avani u NDH, ali i poruke da takvog spa\u0161avanja nije bilo. Budu\u0107i da je do\u0161la kao Fulbrightov stipendist, dodijeljen joj je mentor. Na pitanje o razlozima njezina dolaska i istra\u017eivanja, ona je odgovorila: \u00bb\u017deljela bih istra\u017eiti dokumentaciju o spa\u0161avanju \u017didova!\u00ab \u00bbToga ovdje nema\u00ab, odgovorio joj je mentor.<\/li>\n<\/ol>\n

                   <\/p>\n

                  \u00bbStepin\u010deva pisma su katoli\u010dka ikona!\u00ab<\/p>\n

                   <\/p>\n

                    \n
                  1. Predragi vjernici! Kad je gospo\u0111a Gitman istra\u017eila Dr\u017eavni arhiv, arhive grada Zagreba i druge, re\u010de: \u00bbNa\u0161la sam tisu\u0107e dokumenata o spa\u0161avanju \u017didova u Hrvatskoj! Kada je [moj mentor] vidio toliko dokumenata, svih 5000, koje sam svrstala po predmetima, ljutito je oti\u0161ao iz na\u0161eg stana i nikada vi\u0161e nije razgovarao sa mnom!\u00ab[20]<\/li>\n<\/ol>\n

                     <\/p>\n

                    S pravom se pitamo: Za\u0161to takva mr\u017enja prema istini? Za\u0161to mr\u017enja prema bl. Alojziju Stepincu? Za\u0161to mr\u017enja prema hrvatskom narodu koji je spa\u0161avao ugro\u017eene \u017didove u NDH? Pogled na juna\u010dka djela ljubavi \u0161to ih je izveo bl. Alojzije Stepinac, podsje\u0107a nas na oprez pred krivotvoriteljima istina. Naime, zabluda ima mnogo lica, a istina samo jedno, bo\u017eansko, i Alojzijevsko.<\/p>\n

                     <\/p>\n

                    Gospo\u0111a Gitman do\u0161la je bez osobitih spoznaja o tome \u0161to je sve bl. Alojzije u\u010dinio za \u017didove. Nakon istra\u017eivanja dokazala je znanstveno, metodolo\u0161ki, objektivno da je \u00bbStepinac izlo\u017eio vlastiti \u017eivot opasnosti u obrani i spa\u0161avanju \u017didova i drugih \u017ertava totalitarnih re\u017eima\u00ab.[21] Kraj tih spoznaja nije postala kr\u0161\u0107anka, ali postala je prijatelj istine!<\/p>\n

                     <\/p>\n

                    Razotkrila je \u00bbpoliti\u010dku strukturu koja od 1918. do 1941. nije uspjela \u2018ujediniti\u2019 niti \u2018stvoriti\u2019 naciju koja nema iste kulturne atribute niti osje\u0107aj zajedni\u010dke povijesti\u00ab.[22] Ona je kao \u017didovka na temelju dokumenata do\u0161la do spoznaje da su Hrvati u to doba nastojali \u00bbosigurati svoje kulturno i vjersko naslje\u0111e i teritorijalna prava kao sredstvo za\u0161tite svoga nacionalnog integriteta od \u2018zatiranja\u2019 ne samo od Srbije nego i Italije\u00ab.[23] Je li pokli\u010d na rat ili zla primisao znanstveno dokazati da Hrvati nisu genocidan narod, da je nadbiskup Stepinac spa\u0161avao Srbe i \u017didove i druge ratne stradalnike?[24] Za\u010dudo, \u017didovka je to uspjela u\u010diniti, a oni koji \u017eive na jaslama hrvatskih sveu\u010dili\u0161ta ne uspijevaju.<\/p>\n

                     <\/p>\n

                    Ona je ushi\u0107eno posvjedo\u010dila: \u00bbKad sam prona\u0161la Stepin\u010deva pisma [popis \u017didova za koje se on zauzeo pri vlasti NDH i pisma vlastima], znala sam da dr\u017eim svjetlo u rukama.\u00ab[25] \u00bbStepinac je\u00ab, veli ona, \u00bbkatoli\u010dka ikona [sveta\u010dka slika]\u00ab.[26]<\/p>\n

                     <\/p>\n

                    \u00bbDi\u010dimo se nadom slave Bo\u017eje\u00ab (Rim 5, 5)<\/p>\n

                     <\/p>\n

                      \n
                    1. Bra\u0107o i sestre! Sv. Pavao podsjetio nas je na nadu obe\u0107ane slave Bo\u017eje. Dostojni su je svi koji vjeruju \u00bbda je Bog na kormilu povijesti i njegove la\u0111ice [Crkve] koja kroz oluje plovi prema vje\u010dnim obalama\u00ab.[27] Dostojan te slave je i na\u0161 bla\u017eeni Alojzije. Svjedok su tome stotine spa\u0161enih \u017didova na njegovu intervenciju te 310 njih skrivanih u Vinogradskoj bolnici i ono 52 \u017eidovske djece ro\u0111eno u Drugom svjetskom ratu u Petrovu rodili\u0161tu u Zagrebu. G\u0111a Claudia Stahl, njema\u010dka sutkinja, koja je nau\u010dila hrvatski jezik samo da se mo\u017ee uvjeriti u stvarni sadr\u017eaj dokumenata koji govore o Alojziju Stepincu, ustvrdila je: \u00bbStepinac se ve\u0107 prije Drugoga svjetskog rata javno usprotivio rasizmu\u00ab,[28] a u Drugom svjetskom ratu u vi\u0161e je propovijedi javno i neustra\u0161ivo osudio rasisti\u010dku zabludu.[29] Nadbiskup je to u\u010dinio, ustvrdila je g\u0111a. Stahl, i u propovijedi na svetkovinu Krista Kralja 25. listopada 1942. u zagreba\u010dkoj katedrali ovim rije\u010dima: \u00bbSvi narodi i rase potje\u010du od Boga. Stvarno postoji jedna rasa, a to je Bo\u017eja rasa. Njezin rodni list nalazi se u knjizi Postanka (\u2026). Ne mo\u017ee se istrijebiti sa lica zemlje Cigane ili \u017didove, jer ih se smatra inferi\u00adornom rasom.\u00ab[30]<\/li>\n<\/ol>\n

                       <\/p>\n

                      \u0160tovi\u0161e, g\u0111a Stahl je Stepin\u010dev odnos prema \u017didovima i njegov pogled na odnose kr\u0161\u0107anstva i \u017eidovstva ocijenila vrlo suvremenim. On predvi\u0111a deklaraciju Drugoga vatikanskog sabora Nostra aetate (1965.) o odnosu Crkve prema nekr\u0161\u0107anskim religijama, u kojoj je Crkva prepoznala bogatu duhovnu ba\u0161tinu koju dijeli sa \u017eidovstvom, i jasno se protivi antisemitizmu i antijudaizmu u katehezi, propovijedima i svim ostalim manifestacijama.[31]<\/p>\n

                       <\/p>\n

                      Neka nam je ponos Stepin\u010deva ba\u0161tina<\/p>\n

                       <\/p>\n

                        \n
                      1. Predragi u Kristu Isusu! Okupljeni danas u Kra\u0161i\u0107u i oko televizijskih ekrana i svi do kojih dopire ova rije\u010d, molimo dobroga Boga da nam Kristova rije\u010d, preto\u010dena u ba\u0161tinu bl. Alojzija Stepinca, bude svjetlo u \u017eivotu i ikona, svetinja onih ideala za koje je on polo\u017eio \u017eivot: vjeru u Krista Isusa, vjernost Crkvi i Papi, dostojanstvo kr\u0161\u0107anskog braka izme\u0111u mu\u0161karca i \u017eene, kr\u0161\u0107anski odgoj djece i mladih, dostojanstvo \u017eene roditeljice i vjerou\u010diteljice, \u00bbvrijedne udivljenja i dostojne svijetlih uspomena\u00ab (usp. 2 Mak 7, 20). Di\u010dimo se tom ba\u0161tinom jer sadr\u017eava slavu Bo\u017eju i njome se nadahnjujmo.<\/li>\n<\/ol>\n

                         <\/p>\n

                        Parafraziraju\u0107i molitvu Marije Juri\u0107 Zagorke Majci Bo\u017ejoj od Kamenitih vrata, zazovimo zagovor bl. Alojzija:<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        A ti, bla\u017eeni Alojzije, budi sa svojim narodom na sve vjekove! I dolazit \u0107e k tebi hrvatske du\u0161e da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, za\u0161titu od pogibelji od zlotvora svojih! I tebe slavit \u0107e Kra\u0161i\u0107 i svaki grad na\u0161 i mjesto na\u0161e dok u njima bude naroda kr\u0161\u0107anskoga i roda hrvatskoga! Amen.[32]<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        _______________________________________<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [1] Yves IVONIDES, \u00bbAmbrozije iz Milana (t 397.)\u00ab, u: Zvijezde koje ne zalaze. Dvadeset velikana Crkve, Zagreb, 32008., str. 177.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [2] Franjo KUHARI\u0106, \u00bbLjubio je \u010dovjeka. Propovijed 10. velja\u010de 1977.\u00ab, u: Poruke sa Stepin\u010deva groba, Zagreb, 1995., str. 39.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [3] Marija JURI\u0106 ZAGORKA, Kamen na cesti, Zagreb, 2008., (dalje: Kamen na cesti), str. 243.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [4] Isto, str. 122.; Josip Lang (Lep\u0161i\u0107\/Posavski Bregi, 25. I. 1857. \u2013 Zagreb, 1. XI. 1924.); filozofiju i teologiju studirao je u Rimu na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu \u00bbGregoriana\u00ab. Bio je kapelan u Zlataru, zatim u Zagrebu profesor na \u017eenskoj preparandiji sestara milosrdnica, duhovnik u njihovoj bolnici te duhovnik u njihovoj Mati\u010dnoj ku\u0107i u Frankopanskoj ulici. Duhovnikom u Bogoslovnom sjemeni\u0161tu u Zagrebu imenovan je 1884., kanonikom 28. o\u017eujka 1908., rektorom Bogoslovnog sjemeni\u0161ta 14. srpnja 1908. Bio je \u017eupnik \u017dupe sv. Marije na Dolcu (1912. \u2013 1915.), za biskupa je posve\u0107en 18. travnja 1915. Kao apostol siromaha i odba\u010denih umro je na glasu svetosti. Kanonski postupak za njegovo progla\u0161enje svetim zapo\u010deo je bl. Alojzije Stepinac 1. studenoga 1943.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [5] Kamen na cesti, str. 148.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [6] Usp. Kamen na cesti, str. 368.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [7] \u00bbPropovijed na svetkovinu Krista Kralja, ispred zagreba\u010dke katedra\u00adle, 31. listopada 1943.\u00ab, u: Alojzije STEPINAC, Propovijedi, govori, poruke (1941. \u2013 1946.), (prir. Juraj BATELJA), Zagreb, 2012., str. 280.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [8] Kamen na cesti, str. 105.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [9] Juraj BATELJA, \u00bbKard. Alojzije STEPINAC: \u017dena bi trebala biti \u010duvarica idealnih vrjednota u \u010dovje\u010danstvu\u00ab, u: Bla\u017eeni Alojzije Stepinac. Glasnik Postulature, XVI (2009.), br. 4., str. 31.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [10] Isto.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [11] Nasljeduj Krista, II, 7.; ove rije\u010di je kao poticaj na vjernost Isusu do smrti mladi sve\u0107enik Alojzije upisao u album Prope Romam semper kolege Augustina Frotza, poslije pomo\u0107nog biskupa u Kol\u00adnu, usp. Juraj BATELJA, \u017divjeti iz vjere, Zagreb, 1990., str. 100.\u00ad101.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [12] Usp. Luca. Nuovissima versione della Bibbia dai testi originali, (uredio: Carlo GHIDELLI), Roma, 21978., str. 218.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [13] \u00bbNagovor prigodom \u010destitanja-imenovanja\u00ab, 3. lipnja 1934., u: PROPOVIJEDI I., str. 3.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [14] Isto.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [15] Usp. Franjo KUHARI\u0106, \u00bbEvo ti Majke!\u00ab (Iv 19, 26). Propovijed 10. velja\u010de 1988., u: Poruke sa Stepin\u010deva groba, Zagreb, 1995., str. 159.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [16] Franjo KUHARI\u0106, \u00bbNa\u0161e vrijeme je izuzetak. Propovijed 10. velja\u010de 1979.\u00ab, Isto, str. 60.\u201361.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [17] Kr\u0161tena je imenom Jovanka Bukorovi\u0107. Njezini otac i majka vjen\u010dali su se 1929. godine u manastiru Krka jer je u njemu slu\u017e\u00adbovao kao arhimandrit njegov stric Danilo. Krstio ju je su\u0161a\u010dki paroh Krnic u Vanjinoj roditeljskoj ku\u0107i. Umrla je u Zagrebu, na Stepin\u010devo, 10. velja\u010de 2021.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [18] Vanja Jovanka BUKOROVI\u0106-NAKI\u0106, \u00bbStepinac nije ni\u0161ta kriv!\u00ab, u: Bla\u017eeni Alojzije Stepinac. Glasnik Postulature. Godi\u0161njak, XXIII (2016.), str. 61.\u201363.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [19] PROPOVIJEDI I., str. 434.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [20] Esther GITMAN, Priop\u0107enje na pitanje postulatora Jurja Batelje glede nekih izjava u HRT-ovoj emisiji \u00bbNedjeljom u 2\u00ab, New York, 11. sije\u010dnja 2024., u: Arhiv Postulature bla\u017eenog Alojzija Stepinca.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [21] Usp. Esther GITMAN, \u00bbNadbiskup Alojzije Stepinac, 1941.\u00ad1945., pod pove\u0107alom povjesni\u010dara i diplomata\u00ab, u: Kardinal Ste\u00adpinac \u2013 Svjedok Istine, zbornik radova s Me\u0111unarodnoga simpozi\u00adja Zagreb, 19. rujna 2008., (urednik: \u017deljko TANJI\u0106), Zagreb, 2008., (dalje: Esther GITMAN, Nadbiskup Alojzije Stepinac, 1941.-1945.), str. 212.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [22] Esther GITMAN, Kad hrabrost prevlada, Zagreb, 2012., (dalje: Kad hrabrost prevlada), str. 37.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [23] Isto.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [24] Usp. Esther GITMAN, Nadbiskup Alojzije Stepinac, str. 212.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [25] https:\/\/www.vecernji.hr\/vijesti\/esther-gitman-hrvati-su-spasili-tisuce-zidova-a-stepinac-je-svetac-257378<\/a>, pristupljeno 28. sije\u010dnja 2022.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [26] Kad hrabrost prevlada, str. 159.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [27] Franjo KUHARI\u0106, \u00bb\u2019Pred upravitelje i vladare vodit \u0107e vas\u2026\u2019 (Mt 10, 18). Propovijed 17. velja\u010de 1993.\u00ab, u: Poruke sa Stepin\u010deva groba, str. 214.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [28] Usp. Claudia STAHL, Alojzije Stepinac. Die Biografie, Pader\u00adborn, 2017., str. 132.\u2013137.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [29] Usp. Claudia STAHL, \u00bbPogovor\u00ab, u: Kardinal Alojzije STEPI\u00adNAC, Posljednje propovijedi iz su\u017eanjstva od Bo\u017ei\u0107a 1959. do Svije\u0107nice 1960. \u2013 Letzte Predigten aus der Gefangenschaft von Weihnachten 1959 bis Mari\u00e4 Lichtmess 1960, (priredili: Juraj BATELJA \u2013 Claudia STAHL), Zagreb, 2019., (dalje: Claudia STAHL, Pogovor), str. 92.\u201393.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [30] Juraj BATELJA, Bla\u017eeni Alojzije Stepinac. Svjedok Evan\u0111elja lju\u00adbavi, Zagreb, 2010., Knjiga 2., br. 259., str. 390.\u2013391.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [31] Usp. Claudia STAHL, Pogovor, str. 93.<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        [32] Govore\u0107i o slici Majke Bo\u017eje sa\u010duvane na zgari\u0161tu po\u017eara u Za\u00adgrebu 1731., Marija Juri\u0107 Zagorka je zapisala: \u00bbDok su mnogi Za\u00adgrep\u010dani plakali i zdvajali, odabrane du\u0161e su shvatile da je to Bo\u017e\u00adji pohod po Mariji. Da ih majka i u najkriti\u010dnijim trenucima ne ostavlja same.\u00ab<\/p>\n

                         <\/p>\n

                        Zato je i ona kleknula pred sliku Majke Bo\u017eje od Kamenitih vrata i molila: \u00bbMajko Bo\u017eja na Kamenitim vratima! Ostani u toj kuli s nama, na sve vjekove! I dolazit \u0107e k tebi hrvatske du\u0161e, da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, za\u0161titu od pogibelji od zlotvora svojih! I tebe slavit \u0107e grad na\u0161 ro\u0111eni, dragi, dok u njemu bude roda hrvatskoga!\u00ab<\/p>\n

                        ngg_shortcode_0_placeholder <\/p>\n

                         <\/p>\n

                         <\/p>\n

                         <\/p>\n

                         <\/p>\n

                         <\/p>\n

                         <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

                        Sve\u010danim misnim slavljem povodom blagdana Stepin\u010deva u Kra\u0161i\u0107u koje je predvodio u subotu 10. velja\u010de mons. Ivan Milovan, pore\u010dki i pulski biskup u miru u koncelebraciji s mons. Nikolom Keki\u0107em, vladikom kri\u017eeva\u010dkim u miru, mons. Jurjem Jezerincem, vojnim biskupom u miru, mons. Jurjom Bateljom, postulatorom kauze bl. Alojzija Stepinca, sve\u010danim polaganjem cvije\u0107a i potom sve\u010danom […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":10387,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10374"}],"collection":[{"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10374"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10374\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10410,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10374\/revisions\/10410"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10387"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10374"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10374"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/tzokrasic.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10374"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}