NAJAVA OBILJEŽAVANJA 60.GODIŠNJICE SMRTI ŽUPNIKA VRANEKOVIĆA

U ČETVRTAK, 25.SRPNJA 2024.SA POČETKOM U 10:00 SATI  OBILJEŽITI ĆE SE 60.GODIŠNJICA OD SMRTI ŽUPNIKA VRANEKOVIĆA

 

PROGRAMOM KOJI ZAPOČINJE PRIKAZIVANJEM DOKUMNETARNOGA FILMA U 10:00 SATI

– dokumentarni film o župniku Josipu Vranekoviću, redatelja Danijela Crneka

 

11:00 sati – svečana sveta misa – predslavi preuzvišeni gospodin biskup mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru u zajedništvu ostalih biskupa i svećenika koji su rodom iz krašićkoga kraja

 

 

Župnik Josip Vraneković –

Alojzijev Šimun Cirenac

 

Župnik Josip Vraneković nastupio je u službu u župi Krašić u ožujku 1950., svega godinu dana prije nego što je Alojzije Stepinac premješten iz zatvora u Lepoglavi u kućni pritvor u Krašić. Župnik Vraneković cijelo je vrijeme boravka kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću upravljao tom župom i Jastrebarskim dekanatom te bio velika pomoć bl. Alojziju. Možemo slobodno biblijski reći i župnika Vranekovića nazvati Blaženikovim Šimunom Cirencem, koji je bl. Alojziju pomogao nositi križ u dane njegova uzništva. Župnik Vraneković umire svega četiri godine nakon smrti bl. Alojzija, 26. srpnja 1964. Obojica su zajedno prolazili razne torture tadašnjeg komunističkog sustava; pa tako i ne čudi što župnik Vraneković bolestan i izmučen umire mlad, s 43 godine života.

Najvrednije što je ostavio župnik Vraneković zasigurno su njegovi DNEVNICI koje je počeo pisati od prvog dana dolaska nadbiskupa Stepinca u župu Krašić do njegove svete smrti (5. 12. 1951. – 10. 2. 1960.). Biskup Ratko Perić kaže: „Vranekovićev Dnevnik, rukopis od 1098 stranica, prati i bilježi zasužnjena Nadbiskupa u rodnome mu Krašiću, [i to je] primjer poštena intelektualca i savjesna svećenika. Zato je Dnevnik i mogao biti prvoklasno svjedočanstvo u procesu Stepinčeve beatifikacije.“

Ohrabruju nas i vesele riječi mons. Batelje, autora knjige »U Gospodina polažem sve svoje nade!« (Ps 72,28) : Prinosi za životopis svećenika Josipa Vranekovića (Krašić, 2021.) koji će o njemu napisati „da je bio marljiv, ambiciozan, pobožan, uzorna vladanja u Dječačkom sjemeništu i bogosloviji. Što ćeš mu kad od mladih dana živo vjeruje, u Boga se pouzdaje, Boga i bližnjega ljubi. Samo to registrirati – da je odvažno napredovao, ne u karijeri nego u izgaranju za Božje Kraljevstvo, već je pola knjige. Štoviše, gotovo je opipljiv Božji trag u njegovoj vjeri, hrabrosti, svećeničkom oduševljenju. Kolikima je bio učitelj svetosti i pomogao na putu kršćanskog usavršavanja? Sigurno je da ni on sâm nije na izvorima svetosti ostao žedan.“