Uskrsni običaji u Krašiću

U Krašiću , rodnome mjestu blaženoga Alojzija Stepinac od davnine postoji lijepi običaj vezan za Uskrs. Na sam Uskrs, još prije svitanja, glase se crkvena zvona i pozivaju vjernike k vuzmenki, koja se tada pali u čast Isusova uskrsnuća.
Pitate se što je to vuzmenka? To Vam je veliki krijes napravljen od granja borovice, u obliku stošca, a ime je dobila po riječi vuzam (Vazam), što znači Uskrs.

Vuzmenki se najviše raduju djeca. Ne samo paljenju, već i cijelim pripremama oko njene gradnje koje traju od dva do tri tjedna.
I naš blaženi Alojzije kao maleni dječak uvijek je sa radošću sudjelovao u tome.
Treba pripremiti i iz šume traktorom dovesti materijal. Djeca i odrasli dečki uskaču u prikolicu i odlaze u obljižnju šumu „oboružani“ sjekirama, pilama i radnim rukavicama. Jer lišće borovice u obliku je iglica koje bodu!
Najprije treba posjeći četiri mlada stabla, visoka oko desetak metara. To utovare u prikolicu, a onda počinje sječa granja borovice. Odrasli ju sijeku, a djeca bacaju u prikolicu. Kada posao bude završen svi veseli i raspjevani se vraćaju kući. Na livadi ili proplanku podalje od kuća istovare materijal iz kojega će biti ‘sazidana’ vuzmenka. Za prvi dan je dosta. Umorni se vraćaju svaki svojoj kući.

GRADNJA

Radom nastavljaju svaki dan pomalo, koliko stignu. Naravno, ništa bez djece.
Oni trčkaraju oko starijih i čekaju naredbe. Ona četiri stupa ukopaju u zemlju u obliku kvadrata, u razmaku od jednog metra. Kad su ih dovoljno učvrstili, najspretniji uz pomoć ostalih uspuže na vrh i poveže sva četiri vrha žicom.
Na visini od jednog metra od tla spoje debla s letvama. To je ustvari postolje za vuzmenku. Sad tek počinje pravi posao za djecu! Dovlače grane i dodaju ih starijima, koji ih uredno slažu i oblikuju na postolje prema vrhu. Moraju paziti da sve bude pravilno složeno, a prema vrhu se mora sužavati, da izgleda kao pravi stožac. S obzirom da svaki zaseok ima svoju vuzmenku, natječu se čije će biti najljepša.

ČUVANJE

Do Velike subote vuzmenka treba biti gotova. Ali treba je čuvati noćima do paljenja na uskrsno jutro! Zato od preostalih grana izrade kućicu u kojoj će se boraviti i družiti. Morat će i nešto prigristi. Od kuće svi donesu kobasice, jaja, kruh, luk i piće. Cijelu noć loži se vatra, uz koju se griju i na kojoj kuhaju donesenu hranu i čaj. Dok cijelo selo spava, oni bdiju, da ne bi došao tkogod i zapalio vuzmenku prije vremena.

SLAVLJE

Kad se oglase zvona prvi puta, u selu se pale svijetla i staro i mlado se užurbano oblači i žuri prema svojoj vuzmenki. Na drugo javljanje zvona dečki upale baklje, primaknu se vuzmenki i potpale je sa četiri strane. Vatra se rasplamsava, plamen se sa svih strana diže prema vrhu, čuje se pucketanje, a iskre frcaju na sve strane. Naokolo se širi opojan miris crnogorice.
Kako se plamen širi i postaje sve toplije, svjetina se mora odmicati i širiti krug.
Nižu se uskrsne pjesme jedna za drugom, sve dok vuzmenka potpuno ne izgori.
A djeca kao djeca, tko bi ih zadržao na jednom mjestu, zaviruju u kućicu da vide što je u njoj, pale grančice i trče okolo.
Polako sviće, vuzmenka dogorijeva, odrasli se vraćaju kućama, jer treba sve pripremiti za blagoslov hrane i uskrsni doručak. No djeci se još ne ide kući.
Čekaju da i zadnji plamičak utrne a i onda još čeprkaju štapovima po pepelu ne bi li našli žara i nastavili paliti preostale grane. Napokon i djeca napuštaju ostatke uskrsne veličanstvene vatre, jer velik je dan pred njima – Uskrs !